Četvrtak, 22. siječnja, 2015. Komentiraj

Dok u tišini mraka poslužiteljske sale, jedan predavač svoju bitku bije…

Dok u tišini mraka poslužiteljske sale, jedan predavač svoju bitku bije…

Kako izgledaju nominacije predavanja za WinDays Technology program i koji su stručnjaci dio ovogodišnjeg content tima otkriva Tomislav Tipurić, direktor sadržaja WinDays konferencije.


Kao i svake godine do sada, stvaranje sadržaja WinDays Technology konferencije započinje nominacijama predavanja. Iako ovo djeluje kao jedan specifikum WinDaysa, zapravo se radi o procesu kojeg ima svaka veća konferencija kojoj je glavni cilj razmjena znanja i iskustva, a stranci ga često nazivaju „call for content“ ili „call for papers“.

Kod nas, u hrvatskom IT okruženju pojam WinDays nominacija uvijek izaziva bujice osjećaja ovisno o dobu godine, odnosno stanju njegovog ciklusa. Rana jesen vrijeme je onog mladenačkog iščekivanja subote uvečer prije izlaska u noćni provod, kada se piju poslijepodnevne kave i s prijateljima (ili prijateljicama) dogovaraju posljednji detalji. Tada je još sve divno i krasno, puno je ideja u glavi što prijaviti, kako to lijepo posložiti da tim koji procjenjuje i odobrava (ili odbacuje) svaku nominaciju jednostavno ne može reći ne. „Znaš, imam baš super ideju za ovogodišnje predavanje! Sigurno će proći!“ – rečenice su koje pršte na sve strane, osobito u vrijeme ispijanja kave (ili čaja) nakon ručka u kafićima smještenim u blizini hrvatskih IT tvrtki (znam da svatko ima svog favorita, ali mogao bih ovdje nabrojati barem deset njih za koje osobno znam da su u igri). I tako teče vrijeme, u nekom trenutku pristigne i ta famozna mail pozivnica od WinDays organizacijskog tima, kojom se kume i mole svi predavači da svoje detaljno razrađene i ušminkane teme prijave na www.windays.hr/nešto/nominacija kako bi došli u priliku da baš njihovo predavanje uđe u službeni sadržaj konferencije. Vrijeme je to kada se Inbox direktora sadržaja lagano počinje puniti pitanjima koja se gotovo mogu svesti pod zajednički nazivnik: „Hej, što da prijavim, a da mi prođe?“. Jer najvažnije je na kraju da predavanje prođe na konferenciju. Što će tko pričati, nije toliko važno. Predavači su fleksibilni, donekle. I jasno – ne svi, samo oni koji su duboko svjesni činjenice da im je to jedina „viza“ za odlazak na konferenciju, jer predavačima je sve plaćeno – i smještaj i klopa i kotizacija. Koliko li je tu samo emocija i entuzijazma! Svaki me puta iznova iznenadi koliko su WinDaysi kao konferencija predavačima važni, i to ne samo onima novima, koji se tek trebaju dokazati, već i onima koji su već dugogodišnji poznati i priznati WinDays predavači. Svi oni prolaze kroz isti taj ciklus „agonije“ iščekivanja. I, premda cijelu tu situaciju već godinama gledam isključivo s druge strane ogledala, uvjeren sam da im nije lako.

Kako se približava zima, pojačava se i panika kod potencijalnih predavača. Usporedio bih to s onim trenucima pred sam izlazak iz stana (poradi ranije spomenutog subotnjeg izlaska, naravno). Spreman, vitalan mladić obukao je jaknu i taman čeka roditelje (ili starijeg brata/sestru) da mu udijele nešto novca kako bi podebljao svoju ušteđevinu koju će tu večer investirati u tekućinu različitih boja. No, vrijeme prolazi, njegovih financijera nikako kući. I bliži se, bliži trenutak u kojem se već sprema odustati, no baš tada, u zadnji čas, začuje ključ u bravi i osmijeh mu se pojavi na licu. Ista ta sreća obuzme naše famozne predavače kad kliknuvši na gumb „Pošalji“, u 23.59 h zadnjeg dana nominacija dobiju poruku da je njihova nominacija uspješno zaprimljena. Tada uslijedi olakšanje – sve je opet u redu.

Trenutak je to u kojem se stres s potencijalnih predavača nakratko seli na urednički tim koji definira sadržaj (poznatiji kao content tim). Iako je priča ponešto drugačija svake godine, ona se u principu svodi na pregledavanje tristotinjak prijavljenih predavanja te njihovo svrstavanje u dvije kategorije – ona koja bi mogla biti predstavljena na konferenciji te ona koja ove godine svoje mjesto neće pronaći u službenom sadržaju (predavačima jasno nitko ne brani da kupe kotizaciju i organiziraju vlastito predavanje na terasi nekog od obližnjih kafića uz kavu, čaj, pivo ili što drugo). Nemojte misliti da je to lako, svjesni su i članovi uredničkog tima koliko svakom predavaču znači njegovo predavanje. Uz to, svake godine identificiramo jedan i pol puta više kvalitetnih predavanja i predavača nego što imamo mjesta u služenom sadržaju i odabrati one najbolje ponekad je stvar podulje diskusije. Iskoristio bih ovu priliku i da predstavim te naše znalce, bez kojih bi bilo nemoguće sadržaj konferencije održati na tako visokom nivou.

Toni Frankola dugogodišnji je WinDays predavač i jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za SharePoint. Logično je stoga da će njegova glavna preokupacija biti predavanja koja su prijavljena u smjeru podrška poslovanju i produktivnosti. Pri tome će mu pomoći Igor Pavleković, jedan od sinonima za Office 365 po pitanju količine održanih predavanja i radionica te uspješno riješenih tehničkih problema.

Veliki zaljubljenik u Hyper-V i Windows Server, Romeo Mlinar te novopečeni Microsoftovac Marin Franković odnijeli su titulu prvaka u kategoriji upravljanja klijentskom i poslužiteljskom infrastrukturom (da ne bude zabune, radi se o 2 smjera, klijentskom i poslužiteljskom). Iako u prvi mah logika nalaže drukčije, Romeu će ipak pripasti uloga nositelja obaju smjerova dok će Marin imati više mentorsku i konzultantsku zadaću.

Josip Nadih posljednjih je godina u samom vrhu liste ponajboljih WinDays predavača (2013. najbolji, 2014. drugi po redu) što mu je zagarantiralo mjesto u ovogodišnjem uredničkom timu. S obzirom na svoje preferencije, iskustvo i ekspertizu, preuzet će smjer smještaja i analize podataka.

Ostaje nam još smjer razvojna platforma i alati kojeg je preuzeo Domagoj Pavlešić na kojega ne treba trošiti previše riječi, s obzirom na njegovu sveprisutnost na različitim Microsoftovim događanjima. Domagoj je hard-core razvojni inženjer, veliki ljubitelj Windows platforme i jedan od glavnih potpornih stupova Microsoftove razvojne zajednice u Hrvatskoj.

Nego, vratimo se našem junaku, predavaču ili mladiću, kako vam drago. Kako vrijeme bude protjecalo, naš će content tim prihvaćati i odbijati predavanja, a predavači će s velikim iščekivanjem svakih nekoliko minuta provjeravati svoj inbox, ne bi li u njemu pronašli sretnu omotnicu s pisamcem koje počinje riječima: „Čestitamo! Vaše predavanje prihvaćeno je u službeni sadržaj…“. Vrlo je to sličan osjećaj koji prožima i mladića kada u svom najdražem klubu opazi lijepu djevojku. Treba skupiti hrabrosti, smisliti pravi ulet, dobro prepoznati trenutak. Iščekivanje traje, hoće li se usuditi prići joj? Uspije li, započet će s jednom od novih lijepih romantičarskih avantura. Ako nije uspio, nije kraj svijeta, dolazi sljedeći vikend. U našem slučaju, tu su opet WinDaysi i nove nominacije.

Podijeli s prijateljima

Ostavite komentar

  1. Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena s *
  2. Možete koristiti sljedeće HTML tagove i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Real Time Web Analytics